Risale-i Nur

OSMA RIJEČ

Ako želiš razumjeti ovaj svijet, duh čovjeka u njemu, te suštinu vjere kod čovjeka i njene vrijednosti i ako želiš razumjeti, koji duh čovječanstva spasava od tame i koji otkriva tajnu tog svijeta, te ako želiš razumjeti da, ukoliko ne bi postojalo Istinske Vjere, ovaj bi svijet bio jedan zindan, a da je nevjernik najnesretnije stvorenje, tada poslušaj ovu simboličnu pripovjed.

U davna vremena su dva brata zajedno krenula na dugo putovanje. Putujući, put se razdvojio na dva dijela. Pored tog raskrsća su ugledali jednog ozbiljnog čovjeka. Upitaše ga: “Koji je put bolji? On im je rekao: Na putu koji vodi desno obavezno je pokoriti se zakonu i redu. Ali u toj teškoći postoji jedna sigurnost i sreća. Što se tiče puta koji vodi lijevo tu je potpuna sloboda. Međutim, u toj slobodi postoji jedna opasnost i nevolje. Sada je na vama sloboda izbora.” Nakon što je to čuo brat koji je posjedovao lijepu narav, krenuo je desnim putem izgovarajući i prihvatio je da slijedi red i poredak. Drugi brat, koji je bio nemoralan i glup, samo radi slobode je izabrao lijevi put. Pratimo sada u mašti ovog čovjeka koji je naizgled u lahkom ali ipak u duhovno teškom položaju. Dakle, ovaj čovjek je prešao brda i doline dok nije stigao u jednu praznu pustinju. Odjednom je začuo jedan strašan glas. Vidio je tada strašnog lava koji je izašao iz hrastove šume i napao ga. I on je pobjegao. Došao je do jednog praznog bunara, dubokog šezdeset aršina. Iz straha se u bacio njega. Pao je do polovice, onda je rukom dohvatio jedno drvo i za njega se zakačio. To drvo je imalo dva korjena koja su se zelenila na zidovima bunara. Dva miša, jedan bijeli a drugi crni, su se okmili na ta dva korjena i sjeku ih. Pogledao je prema gore i ugledao da lav, poput stražara, stoji kod bunara i čeka. Pogladao je prema dolje i unutra ugledao strašnu aždahu. Podigla glavu i približila se njegovoj nozi koja je bila na visini od trideset aršina. Usta su joj široka poput bunarskog otvora. Pogledao je po zidovima bunara i vidio da su ih okružili opasni insekti koji ujedaju. Pogledao je na vrh stabla i vidio da je to drvo smokve. A na vrhu drveta raznovrsni slasni plodovi, od oraha do nara. Eto, taj čovjek, uslijed svoje loše namjere i nerazboritosti, ne može da shvati da ovo nije neko obično djelo. Ova djela ne mogu biti slučajna. U tim čudnim djelima postoje neobične tajne. I nije mogao dokučiti da postoji onaj koji tim djelima upravlja. Iako su njegovo srce, duša i razum tajno jaukali zbog tog položaja, njegov nefs-i emare se pretvarao kao da ništa nije bilo, i zatvorivši uši pred vapajem duše i srca, varajući sam sebe, počeo je jesti plodove sa stabla kao da se nalazi u nekoj bašči. Međutim, dio tih plodova je bio otrovan i štetan. U jednom uzišenom hadisu Uzvišeni Allah Kaže To jest: "Ja sa svojim robom postupam onako kako me on spozna." Eto, taj nesretni čovjek, zbog svoje loše namjere i gluposti je smatrao da je ono što je vidio sušta istina. I tako je bio tretiran, tretira se, i ubuduće će biti tretiran! Niti umire da se spasi …niti živi, tako se pati u muci. I mi ćemo tog nesretnika ostaviti u muci, i pogledati stanje drugoga brata.

Eto, ta blagoslovljena i pametna osoba ide. Ali ne pati poput njegovog brata. Jer, budući da je lijepog morala, on razmišlja, mašta o lijepim stvarima. Sam je sebi drug. A uz to se i ne pati poput njegovog brata. Jer on zna za red i pokoran je. Zato mu se olakšava. Slobodno se kreće u miru i sigurnosti.

Naišao je na jednu bašču. U njoj lijepo cvijeće i voće, a pošto je niko ne uređuje, mogle su se naći i neke nečiste stvari. I njegov je brat bio ušao u jednu takvu bašču. Međutim, on je obratio pažnju i zadržao se na tim poganim stvarima, te je pokvario svoj stomak. Izašao je i otišao ne odmorivši se. Ali ovaj drugi je postupao po pravilu: ” U svemu vidi samo ono što je lijepo”, te tako nije uopšte obraćao pažnju na loše stvari. Od onog što je dobro imao je lijepih koristi. Poslije dobrog odmora polazi. Putujući, isto tako poput svoga brata, došao je u jedno veliko polje. Iznenada je čuo glas lava koji ga je napao. Uplašio se ali ne koliko i njegov brat, jer je razmišljo na lijep način i umno: “Postoji vladar ovoga polja. I vjerovatno je i ovaj lav sluga koji je pod njegovim nadzorom.” Razmišljajući na taj način, utješio se. Ali opet je pobjegao sve dok nije naišao na bunar u kome nije bilo vode dubok šezdeset aršina i bacio se u njega. Kao i njegov brat zaustavio se na sredini zakačivši se za drvo. Ostao je da visi u zraku. Ugledao je da dvije životinje sijeku dva korjena tog drveta. Pogledao je gore, ugledao je lava. Pogledao je dole, ugledao je aždahu. Vidio je kao i njegov brat jednu čudnu situaciju. I on je osjetio užas ali hiljadu puta manji nego li njegov brat. Jer njemu je njegova lijepa priroda dala lijepu ideju, a ona mu je sve lijepim učinila.

Stoga je razmislio na slijedeći način: ova čudna djela imaju veze jedni sa drugim. Uz to se čini kao da su u svom kretanju podložna jednoj zapovjedi. Ako je tako, u tim djelima ima jedna tajna. Da, svi oni se kreću pod zapovješću Jednog Tajnog Presuditelja. Ako je tako, ja nisam sam. Taj skriveni Hakim gleda na mene, iskušava me i poziva, i upućuje na određeno mjesto radi određenog cilja.

Iz tog slatkog straha i te lijepe ideje proizilazi jedna znatiželja: “Ko li je Onaj koji želi da me iskuša i ko želi da Ga upoznam i ko je Onaj koji ovim neobičnim putem vodi ka jednom cilju?” Poslije se iz radoznalosti da Ga spozna pojavila ljubav prema Onom ko posjeduje tajnu. I iz te ljubavi se pojavila želja za otkrivanjem tajne. A iz te želje se pojavilja volja za postizanjem lijepog stanja koje će se dopasti i zbog kojeg će postići zadovoljstvo Vlasnika tajne/talismana.

Potom je pogledao prema vrhu drveta i ugledao stablo smokve. A na njenom vrhu obilje plodova, na hiljade raznovrsnih voćki. U tom trenutku sav njegov strah je isčezao, jer je pouzdano shvatio da je ovo smokvino stablo jedan sažetak, jedan pregled, jedna izložba. Bit će da je onaj Skriveni Presuditelj mudžizom sve uzorke voća iz vinograda i bašče stavio na to stablo i to stablo ukrasio tako kao da ukazuje na razne vrste hrane koja se nudi njegovim gostima. Inače, samo jedna vrsta stabla ne može davati plodove hiljadama drugih vrsta.

Potom se ovaj čovjek počeo moliti. Sve dok mu se nije nadahnulo šta je ključ tajne. Uzviknuo je: “Hej Vladaru ovih mjesta! Ja imam sreću da pripadam Tebi. Kod Tebe tražim utočište, i sluga sam Tvoj. želim Tvoje zadovoljstvo i tragam za Tobom.” Nakon ove molitve se najednom rastavio zid bunara i ukazala su se vrata u prelijepu, veličanstvenu bašču. Usta aždahe preobratila su se u ta vrata, te su i lav i aždaha primili lik dva poslužitelja koji ga pozivaju unutra. Štaviše, taj lav je primio oblik konja koji mu je potčinjen.

Eto, hej moja lijena dušo! Hej moj zamišljeni druže!

Dođite da uporedimo položaj ove dvojice braće. Da vidimo i saznamo kako sklonost ka dobroti donosi dobro, a sklonost ka zlu donosi zlo. Pogledajte, nesretni putnik lijevog puta svakog trenutka može da upadne u usta aždahe, drhti, dok je onaj sretnik pozivan u plodne i raskošne bašče.

Uz to onom nesretniku srce prska usred bolnog užasa i ogromnog straha, dok ovaj sretnik unutar jedne prijatne pouke, slatke strepnje, jednog dragog znanja posmatra i promatra one neobičnosti. Uz to onaj nesretnik podnosi muke straha, beznađa i samoće, a onaj sretnik uživa u prijateljstvu, nadi i željama.
Uz to onaj nesretnik sebe vidi poput zarobljenika i žrtvu napada svirepih divljih životinja, a onaj sretni čovjek je jedan uvaženi gost, koji se zabavlja u društvu zadivljujućih sluga Plemenitog Domaćina čiji je on gost.
Uz to onaj nesretnik jedući naizgled ukusne, a u suštini otrovne plodove ubrzava svoju patnju. Jer, ti plodovi predstavljaju uzorke. Dozvoljeno je probati kako bi poručivši stvarne plodove postao kupac. U suprotnom nije ih dozvoljeno progutati poput životinje. I što se tiče onog sretnika, on hranu kuša i shvata o čemu se radi. Odugovlači sa jelom i uživa u iščekivanju.

Dok je onaj nesretnik sam sebi načinio nepravdu. Jednu, poput dana, lijepu zbilju te jedno sjajno stanje, nesmotrenošću sebi pretvara u taman i mračan strah u obliku Džehennema. Niti je zaslužan milosti, niti se ima pravo na koga žaliti.

Na primjer: kao što jedan čovjek koji izražava nezadovoljstvo uživajući u lijepoj bašči među prijateljima, ugodnom gozbom letnje sezone, opijajući se prljavim napitcima zamišlja da je neodjeven usred zime, okružen divljim životinjama, pa počne vikati i plakati, nije dostojan milosti, sam sebi čini nepravdu, a prijatelje vrijeđa i ponižava vidjeći ih kao divlje.

Eto, i ovaj nesretnik je takav, a što se onog sretnika tiče on vidi realnost, a ona jeste lijepa. Shvatajući ljepotu stvarnosti ukazuje poštovanje prema savršenosti Onoga kome ta istinska stvarnost pripada. Zavrijeđuje Njegov Rahmet. Dakle tajna kur’anske odredbe:"Znaj da ti zlo dolazi od tebe samog, a dobro od Allaha”, biva rasvijetljena. Ako i druge razlike slične ovim razaznaš, shvatit ćeš: onom prvom je njegov nefs-i emare njemu spremio jedan duhovni Džehennem, a onom drugom njegovo lijepo prijateljstvo i lijepo pozitivno razmišljanje te lijepe osobine i lijepo shvatanje su mu pružili veliko dobročinstvo, sreću, te jednu sjajnu pravednost i obilje. Hej, moj nefsu, i ti čovječe koji zajedno sa njim slušaš ovu priču!

Ukoliko ne želiš biti onaj nesretni brat i želiš biti onaj sretni brat poslušaj Kur’an i budi pokoran Njegovim odredbama, za Njega se prilijepi i postupaj prema Njegovim odlukama.

Ukoliko si shvatio istine ove alegorične priče, onda vjersku realnost, ovaj svijet, čovjeka i iman možeš adaptirati prema njoj. Ono glavno ću ja reći. Pojedinosti i finese ti sam izvuci.

Eto pogledaj! Jedan od ona dva brata ima duh vjernika i srce dobrih ljudi. Onaj drugi posjeduje duh kafira i srce pokvarenjaka. A što se tiče ona dva puta, desni put je put Kur’ana i imana. Lijevi je put pobune i nezahvalnosti. A bašča na tom putu je prolazni socijalni život unutar ljudske zajednice i civilizacije u kome se zajedno nalazi dobro i zlo sve ono dobro i loše, čisto i prljavo. Pametan čovjek je onaj koji postupa po pravilu i ide smirenim srcem. A što se tiče one pustinje, ona je ova zemlja i ovaj svijet. Onaj lav predstavlja smrt i edžel. Onaj bunar predstavlja čovjekovo tijelo i vrijeme života, a ona dubina od šezdeset aršina je šezdeset godina što je u stvari prosječan život i život većine.

A ono drvo predstavlja trajanje života i materijalni život. A ona crna i bijela životinja su noć i dan. I usta one aždahe su kabur koji je put u berzah i uvod u Ahiret. Ali ta usta za mu’mina predstavljaju kapiju koja se iz zindana otvara u bašču. A oni insekti štetočine simboliziraju ovosvjetske nevolje. Međutim, oni su za mu’mina u vidu slatkog Allahovog upozorenja i Allahove blagonaklonosti, da ne bi utonuo u san gafleta. Plodovi na onom drvetu su ovodunjalučki nimeti koje je Plemeniti Apsolutni Gospodar stvorio kao listu ahiretskih plodova te plodova koji predstavljaju upozorenje i slični su ahiretskim nimetima, a ujedno i pozivaju kupce džennetskih plodova. Uporedo s tim što je drvo jedno a daje različite plodove, upućuje na pečat Allahove Moći i pečat Allahovog Gospodarstva i na pečat Vlasti Uzvišenog. Jer, “Od samo jednog nečeg načiniti sve” znači, samo od zemlje stvaranje svih biljaka i plodova, samo od vode stvaranje svih životinja, te od jednostavnog jela stvaranje svih životinjskih organa. Uporedo s ovim “Iz svega načiniti nešto” to jest, od raznorazne hrane kojom se živa bića hrane, vještina stvaranja mesa koje je svojstveno određenom živom biću, kao i tkanja njihove posebne kože, što predstavlja osoben pečat koji se ne može oponašati i koji pripada samo Sultanu od Iskona i Vječnosti.

Da, načiniti od nečega sve i sve načiniti jednim, svojstveno je samo Stvoritelju svega te predstavlja dokaz i znak koji pripada Onome koji sve može. A talisman predstavlja tajnu mudrosti stvaranja koja se otvara tajnom imana, i taj ključ jeste. A pretvaranje usta aždahe u kapiju bašče je znak da: dok za one koji su u zabludi i za silnike kabur predstavlja kapiju koja se otvara prema tijesnom mezaru koji je poput trbuha aždahe i poput zindana unutar strahota i zaborava, za sljedbenike Kur’ana i one koji su u imanu je kapija koja je otvorena iz dunjalučkog zindana u vječne vrtove, iz mjesta ispita u džennetske bašče, iz životnih tegoba ka milosti Milostivog. Pa čak i to što se onaj strašni lav preobraća u blagog slugu i pokornog konja, ukazuje na to da je smrt za sljedbenike zablude vječiti bolni rastanak od svih dragih stvorenja.

Dok smrt, pripadnike zablude uzima i odstranjuje iz lažnog dunjalučkog Dženneta i nastanjuje ih i zatvara u strašni usamljeni zindan mezara, za sljedbenike Upute i Kur’ana je sredstvo pomoću kojeg će se susresti sa ahbabima i starim prijateljima koji su otišli na drugi svijet. Uz to i sredstvo ulaska u istinsku postojbinu i u mjesto vječite sreće. Kao i poziv iz dunjalučkog zindana u džennetske bašče. Pa još i čekaonica u kojoj se čeka radi uzimanja nagrade za svoju misiju, kojom daruje Rahman-i Rahim usled svoje dobrote. Pa je još i jedno oslobađanje od teškoća ovosvjetskih obaveza. Uz to je i odmor od ibadeta i učenja i spremanja za ispit.

Ukratko: Ko god prolazni život uzme za temeljni cilj, on je u suštini u Džehennemu, iako se čini kao da je Džennetu. I ko god da se ozbiljno usmjeri ka vječnom životu, on postiže sreću na obadva svijeta. Ma koliko da mu je ovaj svijet loš i tegoban bio, zato što ga vidi i doživljava kao čekaonicu za Džennet, podnosi ga i izgleda mu lijepo, te strpljivo zahvaljuje Allahu.

Said Nursi