|
|
DRUGA
RIJEČ Ako hoćeš da shvatiš kolika
je jedna velika sreća i nimet i koliko se veliko zadovoljstvo i spokojstvo
nalazi u imanu, poslušaj i pogledaj ovu pripovjed kao primjer: Jednom su dva
čovjeka, istovremeno zbog trgovine i uživanja, pošli na put. Jedan od
njih je bio oholi nesretnik, a onaj drugi sretnik, onaj koji je spoznao pravo i
istinu, koji zna za Allaha. Tako su njih dvojica slijedili po jedan put koji
vodi na dvije različite strane. Oholi je čovjek, misleći samo
na sebe i svoje uživanje i zato što je bio pesimista, kao kaznu zbog tog svog
pesimizma dospio u jednu zemlju koja je u njegovim očima bila mnogo loša.
Vidi kako svugdje bespomoćni jadnici viču zbog strašnih nasilnika i
njihovih razaranja. Na svakom mjestu gdje god je bio, vidio je žalosno i bolno
stanje. Cijela je zemlja poprimila jedan jadan izgled. Da ne bi osjetio ovo tužno
i potresno stanje, sebi nije mogao naći drugog izlaza osim opijanja. Jer,
njemu svako izgleda dušman i tuđinac, i oko sebe vidi strašne dženaze, i
jetime koji bolno plaču, a njegova savjest i spokoj ostaju u azabu /patnji. A onaj drugi je bio pristojan, pošten,
sa ljepim karakterom. On je dospio u jednu zemlju koja je u njegovim očima
bila mnogo lijepa. Dakle, ovaj dobri čovjek vidi da u zemlji vlada jedno opšte
veselje. Na svakom mjestu, dobro raspoloženje, veselje, ushićenje,
zikirhane pune radosti. Svakog gleda kao prijatelja i rodbinu. Po cjeloj se
zemlji primjećuje jedno opšte veselje zbog odsluženja vojnog roka, koje
je popraćeno zahvalama i radošću. I sluša glas bubnja, muzike koji
sa tekbirima i šehadetima radosno ispraćaju u vojsku.Umjesto onoga prijašnjega,
zloćudnog čovjeka koji je tugovao zbog svojih, a i zbog patnji cjeloga
naroda, ovaj sretni čovjek je radostan i raspoložen zbog radosti cjeloga
naroda i samoga sebe. Osim toga ponešto je i zaradio i Allahu se zahvaljivao. Okrenuvši se, sreo je drugog čovjeka.
Vidjevši njegovo stanje rekao mu je: Aman, čovječe, ti si poludio.
Mora da su ti se unutarnje ružne stvari odrazile na tvoju spoljašnost pa si iz
straha pomislio da je smjeh plač, a da je kraj vojne službe pljačka i
grabež. Osvjesti se i iščisti srce sve dok se ova nesrećna zavjesa
ne skloni sa tvog pogleda, da bi vidjeo istinu. Zato što je beskrajno pravedan,
milosrdan, onaj koji pazi na svoje podanike, moćan, onaj koji voli red, nježan
vladar zemlje i njegova toliko razvijena i progresivna djela ne mogu biti u
obliku koji pokazuje tvoja bojazan. Poslije toga pakosni čovjek se urazumio.
Pokajao se, i kaže: “Da, pijančenjem sam pobudalio. Neka je Allah
zadovoljan sa tobom što si me spasio jednog džehennemskog stanja.” Hej moj nefsu! Znaj da je onaj prvi čovjek
kafir. Ili je nepromišljeni griješnik. U njegovom pogledu je ovaj svijet jedno
mjesto opšte žalosti. Sva živa bića pod udarom propasti i rastanka, su
jetimi koji plaču. A životinja i čovjek su raspušteni, sami, bez
ikoga, i komadaju se pod kandžama edžela. I sve ono veliko što postoji poput
planina i mora, izgleda poput strašne bezdušne dženaze. I još se iz njegove
nezahvalnosti i zablude, pojavljuju bolna, iscrpljujuća i užasna
strahovanja poput ovoga, koja ga duševno muče… Onaj drugi čovjek je mumin. Poznaje Uzvišenog
Stvoritelja i potvrđuje ga. On ovaj svijet posmatra i vidi kao jednu
zikirhanu Milostivog, jedno mjesto za pripremu ljudi i životinja, te jedan
ispitni mejdan ljudi i džina. Sva umiranja životinja i ljudi predstavljaju
oslobađanje. Oni koji završavaju svoju životnu dužnost iz ovog prolaznog
mjesta, srećno odlaze u jedan drugi svijet gdje nema nespokoja, tako da bi
se ispraznilo mjesto novim dužnosnicima koji će doći da ispune svoje
dužnosti. A sva životinjska i ljudska rođenja su poziv u vojsku i izvršavanje
dužnosti. Sva živa bića su po jedan stalni radosni vojnik, zadovoljan i
ispravan službenik. Svi oni glasovi su pjesme koja potiču od zikra i
tespiha prilikom počinjanja posla, i od zahvalnosti i olakšanja, jer je došao
kraj, ili od radosti koja se pojavljuje za vrijeme posla. Sve što postoji, u
tom muminovom pogledu je po jedan srdačan sluga, prijatelj službenik,
simpatična knjiga Sejjid-i Kerim’a i Malik-i Rahim’a. Još se mnoge
poput ovih, veoma nježne, uzvišene i prijatne, dopadljive istine pojavljuju i
manifestuju iz tvog imana. Znači, da iman u sebi nosi jedno duhovno zrno džennetskog drveta. A kufur-nevjerstvo skriva duhovno sjeme džehennemskog Zakkuma.Dakle, spas i sigurnost je samo u Islamu i Imanu. Ukoliko je to tako, uvijek trebamo govoriti. |